Gudački kvartet Rucner u sastavu:
 
Sidonija Lebar, violina
Ana Paula Knapić-Franković, violina
Dragan Rucner, viola
Snježana Rucner, violončelo

Gudački kvartet Rucner utemeljili su 1998. godine bračni par Snježana i Dragan Rucner (do tada dugogodišnji članovi Gudačkog kvarteta Klima). Nastavljajući zagrebačku tradiciju komornog muziciranja njegovanjem klasičnog i suvremenog međunarodnog repertoara kao i izvođenjem djela suvremenih hrvatskih autora, Gudački kvartet Rucner čini i repertoarni iskorak prema glazbi drugih žanrova, o čemu svjedoči i njihova nadasve uspješna suradnja s američkim bandoneonistom Peterom Soaveom.

U dosadašnjem djelovanju Kvartet Rucner muzicirao je u Zagrebu, u mnogim gradovima Hrvatske, na najvažnijim hrvatskim festivalima – nastupili su između ostalog na Muzičkom biennalu Zagreb 2001. 2003.,2005. i 2007. te na Dubrovačkim ljetnim igrama 2002. i 2003. – a turneje su ga vodile i u Bosnu i Hercegovinu, Italiju, Sloveniju, Austriju, Egipat, Poljsku, Njemačku i Kinu.  

Sidonija Lebar
rođena je u Kopru, gdje je stekla osnovnu glazbenu naobrazbu. Studij srednje škole nastavila je u Ljubljani, a godine 1987./1988. pohađala je majstorske tečajeve u Kölnu kod Gorjana Košute i Igora Ozima. Godine 1994. magistrirala je u razredu Tonka Ninića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada u Sloveniji i Italiji. Godine 1988. bila je koncertnom majstoricom Orkestra Alpe-Jadran pod umjetničkim vodstvom Györgya Győriványija Rátha, 1989.-1996. djelovala je u Hrvatskome komornom orkestru, a od 1991. stalna je članica Zagrebačke filharmonije, gdje je od 1994. koncertna majstorica. Dobitnica je Srebrne medalje u povodu 130. obljetnice Zagrebačke filharmonije. Priredila je brojne solističke recitale od kojih je najznačajniji onaj na Dubrovačkim ljetnim igrama 2004. Nastupala je i kao solist sa domaćim i stranim orkestrima.

Ana Paula Knapić Franković
Rođena u Varaždinu, Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekla u glazbenoj školi „Pavao Markovac“ u Zagrebu, gdje i diplomira na Muzičkoj akademiji u razredu prof. Maje Dešpalj. Usavršavala se na seminarima u zemlji i inozemstvu, tijekom školovanja sudjelovala u mnogim komornim sastavima, a od 1994.stalni je član Zagrebačke filharmonije; od 2005. vođa je 2.violina.



 
Dragan Rucner
(1954.) diplomirao je violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Daniela Thunea. Još je tijekom studija osvojio brojna priznanja, među kojima se ističu nagrade na natjecanju muzičkih umjetnika bivše Jugoslavije 1978. i 1980. godine. Osvojio je i nagradu „Vaclav Huml“ kao najbolji student završne godine Muzičke akademije u Zagrebu. Od 1976. godine član je Zagrebačke filharmonije, a tijekom dvije sezone djelovao je kao solist violist Norveške opere u Oslu. Od 1986. godine bio je član Gudačkog kvarteta Klima, s kojim je osvojio ugledne nagrade „Milka Trnina“ (1991.) i Josip Štolcer Slavenski (1992.) za promicanje hrvatske glazbene kulture. Uz solističko, komorno i orkestralno muziciranje, bavi se i pedagoškom djelatnošću. Snimao je trajne snimke za Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Godinama je član stručnih žirija na državnim natjecanjima. Trenutno je docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i solist violist Zagrebačke filharmonije.

Snježana Rucner
diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Valtera Dešpalja. Usavršavala se na majstorskim tečajevima pod vodstvom S. Apolina, S. Palma i D. Šafrana. Tijekom školovanja osvojila je deset prvih nagrada na republičkim i saveznim natjecanjima u bivšoj Jugoslaviji u kategorijama violončela i komornoga muziciranja. Godine 1971. bila je dobitnica druge nagrade na međunarodnome natjecanju u Brnu (Češka). Godine 1978. postala je članica Zagrebačke filharmonije, a 1986. violončelistica Gudačkoga kvarteta Klima, s kojim je osvojila nagrade „Milka Trnina” (1991.) i Josip Štolcer Slavenski (1992.). Voditeljica je majstorskog tečaja violončela u Puli i članica stručnih žirija n državnim natjecanjima. Snimila je trajne snimke za Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Trenutno je solistica violončelistica u Orkestru Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Za Gudački kvartet Rucner pisali su skladbe mnogi hrvatski autori koje ansambl na svojim nastupima redovito promovira. To su B. Šipuš, T. Uhlik, S. Horvat, A. Klobučar, S. Bradić, A. Kezić, M. Prohaska, A.T. Šaban, I. Kuljerić, J. Magdić, D. Detoni, S. Drakulić, M. Miletić, M. Tarbuk...popis skladbi i autora!

Kvartet je već ostvario i zanimljivu diskografiju. Za tvrtku Jazzette snimili su CD s naslovom Tango Moods s djelima Astora Piazzolle (s Peterom Soaveom), a za tvrtku Cantus d.o.o. CD s naslovom Five Tango Sensations (također s glazbom A. Piazzolle) koji je nominiran za diskografsku nagradu PORIN 2004 u kategoriji: najbolji album klasične glazbe, a potom i CD s gitaristom Darkom Petrinjakom s djelima J.W. Duartea, S. Dodgsona, B. Papandopula i C. Guastavina. Sve hrvatske praizvedbe iz ciklusa "4 godišnja doba" 2003. snimljene su na CD koji je nominiran za za diskografsku nagradu PORIN 2005 u dvije kategorije: za najbolji album klasične gkazbe i za najbolju produkciju klasičnog albuma.
Kvartet Rucner nastavlja svoj ciklus. Četvrta sezona (2006) posvećena je 100. godišnjici rođenja Borisu Papandopulu.
Za prvi ciklus koncerata komorne glazbe pod nazivom „Četiri godišnja doba“ priređen u g. 2003., Gudački kvartet Rucner dobio je diplomu „Milka Trnina“ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika i godišnju nagradu „Vatroslav Lisinski“ koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu.

Dizajn logotipa gudačkog kvarteta Rucner:
Sanja Rocco / Rocco i partner

Dizajn web stranica: Tomislav Goll

«Poput Mahlerove ili Brechtove», napisao je veliki pjesnik Latinske Amerike Pablo Neruda, «Piazzollina je duša golema i beskrajno nedovršena, a njegova glazba govori o prljavoj pometnji ljudskih bića, o nesreći i ljubomori, o strasti i beznađu, o umoru i istrošenosti osjećaja impregniranih znojem i dimom, smradom ljiljana i urina, poprskanih raznolikošću onoga što činimo, legalno ili ilegalno... Ta je glazba poput ljudskoga tijela nečista od iznošena rublja, zamrljana od ostataka jela, poput čovjekove duše zamračena od sramote svojih i tuđih postupaka, puna trikova, nedozvoIjivih promatranja, snova, bjesnoće, pro­ročanstava, izjava ljubavi ili mržnje, glu­posti, šokova, idila, političkih vjerovanja, negacija, preranih sumnja, prekasnih potvrda...«. Umjetnost-Astora Piazzolle ušla je, kao što kaže danas najslavniji američki skladatelj John Adams, u sjev­ernu hemisferu u približno isto doba u kojemu su se pojavili Neruda, Marquez, Vargas Llosa ili Borges koji su poput mnogih drugih latinoameričkih literarnih glasova počeli gotovo nasilno prodirati u naše ograničene poglede na svijet. Njihov nas je rad zapanjio svojom mješavinom brutalnosti, magije, senzualno­sti i ljudskoga poštenja. Vitalnost njihova izražajnoga svijeta, njihov osjećajni domet, njihove nevjerojatne vizije Ijudskih mogućnosti i stanja, njihov humor izrečen u lice smrvljenih gospodarskih ili političkih tereta izazvali su kod nas bolan udarac koji udahnjuje novi život. U glazbenome svijetu otkriće Piazzollinih zvukova nalikovalo je nenadanome pronalaženju nekakve egzotične i opasno snažne droge koja zapanjuje svojom oštrinom i gorčinom. « Tango je sila koja, barem na trenutak, sjedinjuje dvoje stranaca«, zapisala je Gualdalupe Jolicoeur. «To je šapat putenosti što ga donosi sam nagovještaj parfema. Tango je, također, sjaj plesne dvorane i privlačnost podzemlja, raskoš Pariza i zadimljeni mrak cafea u Buenos Airesu. Tango je svijet finih poredba koji osvaja sjetnu dušu». « Tango je», kaže Dražen Vrdoljak, »slično bluesu, i glazba i stanje duha». Nastao je početkom XX. stoljeća u crvenim zonama užitka buenosaireskih predgrađa, otprilike u isto vrijeme i u istome okruženju kao i neworleanski jazz. Uloga svepriznatoga «kralja tanga« Carlosa Gardela mogla se je u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata usporediti samo s međunarodnim uspjehom Louisa (Satchma) Armstronga; njihova je promidžba jazza prerasla u »najveći američki doprinos glazbi XX. stoljeća«. Tango i jazz nije slučajna poredba. Od glasovirača i skladatelja Jellvja Roll Mortona, koji je iz bordela i kabarea raskalašene nevvorleanske četvrti Storyville u svojim pionirskim improvizacijama često jazz prilagođavao tangu (i obratno), do iskustava glazbenika argetinskoga podrijetla poput Lala Schifrina ili Gata Đarbierija, tango i jazz često su nalazili zajednički jezik. Astor Piazzolla (1921.-1992.) školovan je i profinjen glazbenik. Veliku sklonost prema harmonijskim progresijama Johanna Sebastiana Bacha razvio je još u ranoj mladosti. Od velikoga Brazilca Heitora Villa-Lobosa preuzeo je želju za sjedinjavanjem zapadnoeuropskih i egzotičnih elemenata, a tome je znatno pridonijelo učenje kod još jednoga južnoameričkog velikana, Alberta Ginastere. Pariški boravak i susreti s mudrom Nadiom Boulanger samo su razbistrili njegove dileme stilskoga izbora između Stravinskoga, Bartoka, de Falle, Weberna ili Schönberga. «Ne sra­mi se bandoneona ni svojih korijena«, rekla mu je slavna mentorica. »Dapače, neka te oni nadahnjuju!« Piazzollinu je viziju tanga najprije prihvatila argenti­nska intelektualna elita. Zatim je postu­pno osvajao Europu. U tome su mu po­mogli najveći među velikim izvođačima, primjerice, violinist Gidon Kremer ili violončelist Yo-Yo Ma, a zatim i ugledni Kvartet Kronos. Njihova je prva sura­dnja, Four for Tango ostvarena godine 1988. Ciklus Five Tango Sensations dru­go je Piazzollino djelo (objavljeno 1991.) napisano za isti sastav. Osam godina poslije svjetski priznat harmonikaš i tre­nutačno vodeći američki bandoneonist Peter Soave u suradnji sa zagrebačkim Gudačkim kvartetom Rucner ostvaruje zanimljivu reinterpretaciju istoga djela, jer tango se nikada ne svira na isti način. Pojedinačna djela s večerašnjega rasporeda, a osobito Adios Nonino, standardi su koje je Piazzolla često uvrštavao u svoje koncertne rasporede i diskografske projekte. Njihova lirsko sentimentalna crta ojačana dramatsko-tragičnim naglascima, kao i nadasve vješto preplitanje američkih, španjolskih, njemačkih, židovskih, talijanskih i drugih korijena, donijeli su im nepodijeljena priznanja publike i stručnjaka, priznanja koja su se već odavno pretopila u svjetsku slavu... 

D. Detoni

Kritike preuzete iz tiska...

Naše četvero gudača dočarali su u punoj mjeri sve odlike skladbe izvodeći je zavidnom tehničkom perfekcijom, odlično usklađenim tonom i snažno proživljenom interpretacijom. Bio je to po ljepoti svirke Ravel za pamćenje i nije čudo što je slušateljstvo već tu izvedbu ispratilo dugotrajnim odobravanjem.

Nenad Turkalj, VJESNIK (1999.)

Osim opijanja tangom, Kvartet Rucner koji pod tim imenom djeluje tek nekoliko mjeseci, u prvom je dijelu koncerta izveo jedini gudački kvartet Mauricea Ravela, a njihova koncentrirana izvedba sluti da ozbiljan posao treba i češće slušati u živo.

Maja Stanetti, VEČERNJI LIST (1999.)

Peter Soave nastupio je uz zagrebački Rucner kvartet s kojim je istu skladbu ("Five Tango Sensation" A. Piazzolle, op. ur.) prije dvije godine snimio i na CD-u pod etiketom zagrebačke Jazzette Boška Petrovića. Prema ocjenama svjetske kritike ta snimka daleko nadmašuje i onu samog Piazzolle s razvikanim Kronos Kvartetom kojem je i posvećena. A u to smo se mogli uvjeriti i na preksinoćnjem koncertu...Emocija i glazbenih atmosfera nije nedostajalo ni u prvom dijelu koncerta započetom Prvim gudačkim kvartetom brazilskog skladatelja Hektora Ville Lobosa. Između beskompromisne energičnosti violončela Snježane Rucner i izvrsne Haluzine prve violine, čitavo vrijeme muziciranja, kao u električnoj žarulji, svi­jetli i iskri nit velike koncentracije i krajnje poštenog pristupa tom ni malo lakom poslu kvartetskog muziciranja koji je za njih prije svega užitak.

Branimir Pofuk, JUTARNJI LIST (2000.)

Kvartet kao cjelina djeluje homogeno, zvuk im je profinjen, a interpretacije pažljivo izrađene. Ono pak što najviše plijeni u njihovoj svirci jest strast kojom svaki pojedini član izvodi svoju dionicu.

Jelena Knešaurek, HRVATSKO SLOVO (2000.)

Rucner Kvartet je intenzivniji, strastveniji i nesputaniji od Kronos Kvarteta koji, u usporedbi s Rucner Kvartetom, zvuči kao da svira Handela.

Jim Hall i Kvartet Rucner

Slavni američki gitarist Jim Hall u petak je sa svojim sastavom (David Binney - saksofon, George Mraz - kontrabas i Terry Clarke - bubnjevi), oduševio publiku Jazz ciklusa u Maloj dvorani Lisinski. Posebni gosti drugog dijela bili su članovi izvrsnog zagrebačkog gudačkog kvarteta Rucner, koji su najprije, prema Hallovoj želji, svirali dva stavka iz Ravelova Gudačkog kvarteta, a potom, skupa s Hallom, njegovu diplomsku skladbu Thesis. Kvartet Rucner sudjelovao je i u nastavku duge jazz večeri.

povratak na vrh